Osnivanje
Sastav su osnovali pjevač Zlatan Stipišić, bas gitarist Davor Gradinski Dado, te gitarist Nenad Mitrović Mitar. Sastavu se kasnije pridružio i gitarist Igor Makić te bubnjar Dražen Krolo i u ovom postavu sastav je svoj prvi koncert održao 1. kolovoza 1985. nastupajući zajedno sa skupinom Zabranjenim pušenjem na splitskim Gripama. Mjesec dana nakon toga osvajaju prvo mjesto na Dalmatinskim omladinskim rock susretima[1]. Uskoro dolazi do promjena u sastavu i iz njega odlaze Igor Makić i Dražen Krolo, koje zamjenjuju gitarist Bojan Antolić Božo, te bubnjar Mario Kuzmić Kuzma. U toj postavi sastav pobjeđuje na zagrebačkoj "Stereoviziji" s pjesmom "Lutko moja takav sam ti ja...", postajući sve popularniji među rock publikom širom bivše Jugoslavije. Nedugo zatim iz sastava odlazi Mario Kuzmić i na njegovo mjesto dolazi Miro Marunica Marun. Slijede brojni nastupi i potpisivanje ugovora s tadašnjom diskografskom kućom Jugotonom (danas Croatia Records) u čijem je izdanju izašao njihov prvi album Ulična molitva. Album se prodao u srebrnoj nakladi[2].
Studio, albumi, koncert
Sastav nastavlja s koncertnom promocijom albuma, u sklopu koje svira i na prvom tradicionalnom HM festivalu u Sarajevu. 1987. godine sastav popisuje novi izdavački ugovor s izdavačkom kućom PGB RTB i s producentom Mirkom Krstičevićem (basist iz sastava Metak) snima svoj drugi studijski album Glasno, glasnije, na kojem u istoimenoj pjesmi gostuju i nogometaši Hajduka iz Splita, Vulić, Jerolimov, Andrijašević i Pralija, a sama pjesma je i napravljena kao podrška nogometnom klubu.
Nakon snimanja albuma iz sastava odlazi Marun, a na njegovo mjesto dolazi Mirjan Jovanović Tošo, a iste je godine sastav izabran za skupinu godine po izboru čitatelja 'Rock" magazina'. Album Glasno, glasnije po istom izboru osvaja drugo mjesto za album godine odmah iza albuma Kao kakao, makedonskog sastava Leb i sol. Sastav početkom 1988. godine ulazi u studio i snima svoj treći album Drage sestre moje... nije isto bubanj i harmonika, uz kojeg je objavljen i prvi singl "Mi smo majstori".
Odlazak Gibonnija
.jpeg)
Samo nekoliko mjeseci nakon što je objavljen album Drage sestre moje... nije isto bubanj i harmonika, uslijed velikog pritiska radi neriješenog pitanja menadžmenta Gibonni odlazi iz sastava, a zamjenjuje ga Marsel Benzon, dok Mirjana Jovanovića zamjenjuje Petar Šantić Peki. Stipišić prelazi ubosanskohercegovački heavy metal sastav Divlje jagode u kojem ostaje godinu dana, a početkom devedesetih počinje svoju uspješnu solo karijeru. Sastav je nastavio s koncertnom aktivnošću, no trojica članova dobivaju poziv za odsluženje vojnoga roka. Sastav miruje do 2002. godine kada se ponovo okupljaju Bojan Božo Antolić, Davor Dado Gradinski i Mirjan Jovanović Tošo kojima se priključuju vokal Dean Clea Brkić (iz sastava Pandora) te gitarist Kristian Krista Barišić (iz sastava Kompleks K).
Reunion
Nakon pune dvije godine od okupljanja, 2004. godine započelo se sa snimanjem albuma Živ i ponosan koji izlazi sredinom svibnja 2005. godine za izdavačku kuću Dancing Bear (Hrvatska), te za One Records (Srbija) pritom obilježavajući i dvadeset godina od osnutka sastava. Album se snimao i pripremao u studiu Pandora Box, pod produkcijskom palicom Deana Clea Brkića. Na materijalu se nalaze stare uspješnice "Glasno, glasnije" i "Srce od kamena".
11. lipnja 2006. godine nastupili su kao predgrupa na koncertu britanske hard rock skupine Motörhead. Nakon niza uspješnih koncertnih nastupa u regiji, sastav početkom 2010. godine ulazi u studio i započinje sa snimanjem novog, petog po redu albuma pod imenom Tajna. Za produkciju je i ovaj put bio zadužen karizmatični frontmen sastava Dean Clea Brkić. Album je objavljen 31. srpnja 2010. te sadrži 11 novih pjesama među kojima se nalazi i obrada pjesme Zdravka Čolića, "Glavo luda".
No comments:
Post a Comment